EMG

Elektromiografija (EMG) je tehnika medicinskog pregleda koja se koristi za mjerenje i procjenu električne aktivnosti mišića.

 

Ta se mjerenja koriste za procjenu funkcije živaca i mišića te za dijagnosticiranje određenih neuroloških poremećaja, uključujući oštećenje perifernih živaca, bolesti mišića i poremećaje kontrole mišića.

​

EMG se izvodi pričvršćivanjem elektroda na kožu preko zahvaćenog mišića ili umetanjem tankih igala izravno u mišić koji se ispituje. Tijekom EMG pregleda od pacijenta se može tražiti da aktivira ili opusti mišić. Električna aktivnost, koja je uzrokovana u mirovanju ili kontrakcijom mišića, zatim se bilježi elektrodama i analizira liječnik.

Važno je napomenuti da je EMG samo dio procjene funkcije mišića i živaca te da druge dijagnostike kao što su MRI i kliničke procjene također mogu biti potrebne za postavljanje potpune dijagnoze.

​

Razvoj elektromiografije (EMG) započeo je krajem 19. stoljeća radom Francesca Bottazzija i Gabriela Lippmanna, koji su prvi mjerili električnu aktivnost u mišićima. Dvadesetih godina prošlog stoljeća istraživači poput Willema Einthovena i Edgara Adriana razvili su nove tehnike za mjerenje električne aktivnosti mišića koje se mogu smatrati pretečama modernog EMG-a.

​

U 1950-ima, EMG strojevi su dalje razvijeni za kliničku upotrebu i korišteni za dijagnosticiranje neuromuskularnih bolesti kao što su miastenija gravis i poliomijelitis. U desetljećima koja su uslijedila razvijeni su sve precizniji i osjetljiviji EMG sustavi koji su omogućili mjerenje suptilnih promjena u funkciji mišića.

​

Posljednjih je godina tehnološki napredak omogućio da se EMG podaci kombiniraju s drugim mjerenjima kao što su EEG i fMRI kako bi se omogućilo bolje razumijevanje interakcija između mozga i mišića i procesa motoričke kontrole.